Zrcalna terapija je postupak za liječenje pacijenata s jednom pogođenom stranom tijela. U konvencionalnoj terapiji zrcalo se postavlja na sredinu tijela ispred tijela kako bi pacijent mogao vidjeti zdrav ud i zrcalnu sliku zdravog uda. Zdravi ud se tada izlaže taktilnim podražajima ili ga pacijent pomiče kako bi prenio impuls na pogođeni ud.
Povijest terapije zrcalom
Metodu su 1996. godine izmislili Vilayanur S. Ramachandran i suradnici [1] i korištena je za stimuliranje osjeta u fantomskim udovima putem vizualnih podražaja. Već u ovoj prvoj studiji pokazalo se da se senzacije sa zdrave ruke mogu prenijeti na zrcaljenu fantomsku ruku, a time i na pogođenu ruku. Tako su neki pacijenti mogli opustiti svoju grčevitu fantomsku ruku vizualizirajući zdravu ruku u zrcalu. Osim toga, jedan je pacijent mogao ponovno pomicati prste svoje prethodno paralizirane fantomske ruke nakon ukupno tri sata vježbanja s zrcalom raširenim tijekom tri tjedna.
Zrcalna terapija za fantomsku bol
Ovi izvanredni uspjesi utrli su put za korištenje zrcala u liječenju pacijenata koji pate od fantomske boli i pokazuju znakove paralize nakon moždanog udara. Rezultati su pokazali da se mozak može dinamično i interaktivno prilagođavati novim okolnostima te naučiti nove vještine i kod odraslih. Istaknuto je i da to sa sobom nosi potrebu preispitivanja ranije ustaljenog stava da je mozak dizajniran hijerarhijski i modularno. To je bio prvi korak u smjeru istraživanja neuroplastičnosti mozga.
U daljnjim studijama korištene su slikovne metode za mjerenje moždane aktivnosti tijekom zrcalne terapije i utvrđeno je da zrcaljenje pokreta dovodi do aktivacije suprotne moždane hemisfere (kontralateralne hemisfere) [2].
Kako djeluje zrcalna terapija?
Zrcalna slika tako stimulira područja mozga koja su odgovorna za percepciju i pomicanje određenih dijelova tijela, poput gornjih ekstremiteta. Na taj se način promiče plastičnost mozga kako bi se izgradile nove veze, kako bi se uspostavila nova tjelesna slika [3]. Između ostalog, aktivira se i funkcija zrcalnih neurona. To su živčane stanice koje pri promatranju pokreta pokazuju iste obrasce aktivnosti kao i pri izvođenju samog pokreta. Aktivnost mozga u zrcalnoj terapiji, odnosno u promatranju pokreta, niža je nego u stvarnom izvođenju pokreta. To je korisno jer se, kao rezultat, u manjoj mjeri aktiviraju i podražaji boli te se novi uzorci pokreta mogu naučiti bez jake boli [3].
Zrcalna terapija je višegodišnji pristup u različitim indikacijama kao što su neglect i hemipareza (Dascal i sur. 2018.) i već se uspješno koristi, posebice u sljedećim kliničkim slikama [3]:
- kompleksni regionalni bolni sindrom,
- fantomska bol
- moždani udar,
- Parkinsonova bolest
- Multipla skleroza.
Učinkovitost ovog terapeutskog pristupa dokazana je brojnim studijama koje izvještavaju o značajnim poboljšanjima funkcije gornjih udova i radne uspješnosti (Bondoc i sur. 2020.; Thieme i sur. 2018.). Pokazalo se da premještanje ovog ustaljenog terapeutskog pristupa u okruženje virtualne stvarnosti donosi slična poboljšanja.
Integracija terapije temeljene na virtualnoj stvarnosti obećavajući je i pristupačan novi alat u motoričkoj rehabilitaciji i upravljanju boli (Giroux i sur. 2018.).
Vježbe zrcalne terapije s CUREO sustavom
Uz pomoć zrcalne terapije u virtualnoj stvarnosti, CUREO nudi vrlo dobru priliku za pomoć osobama s jednom pogođenom stranom tijela. Uranjanje u virtualni svijet kroz avatar donosi dodatni pozitivan učinak. Osim toga, u svijetu virtualne stvarnosti, pacijent se može slobodno kretati po prostoriji i gledati bilo gdje bez ograničenja stvarnim ogledalom. Zrcalna terapija može se uključiti i koristiti u svim modulima i igrama bez puno truda pritiskom na gumb, što terapeutu štedi puno vremena.
Različiti načini zrcalne terapije
CUREO nudi tri različita načina korištenja zrcalne terapije. U običnom načinu igranja, aktivna, zdrava ruka zrcali se preko središnje osi. To znači: Kada pacijent podigne aktivnu ruku (lijevu u prikazanom primjeru), podiže avatar u virtualnoj stvarnosti lijevu i desnu ruku. Kako lijeva ide lijevo gore, desna se također pomiče desno gore.
U načinu simultane igre, neaktivna ruka se uvijek vizualizira oko 30 cm udaljena od aktivne ruke. Zrcaljenje u klasičnom smislu se ne događa. Ipak, druga ruka ide vizualno pored prve. To omogućuje učinak zrcalne terapije, a da pacijent ne mora provoditi kognitivno zahtjevna razmatranja, pa se drugi programi, poput “Meteor“ mogu izvoditi s obje ruke. U ovom načinu rada stoga može upravljati objema virtualnim rukama jednom aktivnom rukom.
Obrnuti način igre može brzo postati kompleksan i kognitivno zahtjevan, jer je moguće pomicati obje ruke u isto vrijeme, a zatim se ti pokreti preslikavaju na suprotnu ruku na virtualnom zaslonu. To znači da stvarna, lijeva ruka u zrcalnom kretanju vodi prividnu, desnu ruku i obrnuto.
[1] http://cbc.ucsd.edu/pdf/Synsth_Phant_Lmb_P_Roy_Soc.pdf aufgerufen: 26.08.2021
[2] http://www.spiegeltherapie.de/index.php/template aufgerufen: 26.08.2021
[3] https://www.schmerzgesellschaft.de/patienteninformationen/ergaenzende-verfahren/spiegeltherapie aufgerufen: 26.08.2021
