Velik broj igrača doveo je do toga da su dizajneri igara razvili učinkovite tehnologije i interakcijske tehnike koje osiguravaju trajnije i visoko motivirane doživljaje. Znanja i iskustva stečena na području gemifikacije u okviru zabavne industrije moguće je vrlo dobro primijeniti i na području terapije.

Igra kod ljudi već odavna ima važnu ulogu pri usvajanju vještina. Tijekom odrastanja djeca spoznaju okolinu kroz igru. Pokreće ih znatiželja. Kada je dijete uspješno, doživi potvrdu i preko igre nauči pomicati svoje tijelo te se suočavati s izazovima okoline. Pri učenju dakle postoji prirodna sklonost skupljanju iskustava i stjecanju vještina kroz izazove igre. 

Doživjeti terapiju kao igru

Tom se osnovnom funkcijom koja ostaje sačuvana i tijekom odrasle dobi i starosti koristimo kako bismo motivirali ljude na ponovno usvajanje vještina. Ovakav je pristup puno učinkovitiji od terapeutske situacije zasnovane na pukoj nuždi jer on i na neurokemijskoj razini vrlo dobro utječe na stanje pojedinca. Postoje na primjer studije koje ukazuju na to da tijekom igre raste razina dopamina i serotonina te da učenje kroz igru povoljno utječe na utvrđivanje naučenog.

Gemifikacija za pacijente s Parkinsonovom bolesti 

Terapeutske metode koje se temelje na igri vrlo su uspješne u području rehabilitacije. Zaigrana priroda terapije posebno dobro utječe na suradnju i motivaciju pacijenata s Parkinsonovom bolesti. Postoji i studija koja kaže da je motoričko vježbanje gornjih ekstremiteta kod pacijenata nakon moždanog udara učinkovitije ako se provodi kao terapija zasnovana na igri.

Naši terapeutski moduli s virtualnom stvarnošću omogućavaju terapiju kroz igru pri čemu su setovi kretnji važni za oporavak uključeni u „igrice”. Za poticanje specifičnih kretnji ruku s drveta se na primjer bere voće koje se stavlja u košaru. Terapija kroz igru donosi veću motiviranost, puno ponavljanja i brži oporavak.

1. Kuhn, S. et al. (2014)
2. Kuhn, S. et al. (2011)
3. Lorenz, R. C. et al. (2015)
4. Chen, W. et al. (2020)
5. Karamians, R. et al. (2020)

Za programiranje maksimalno prilagodljivog sustava upotrebljavamo modularno razvojno okruženje. Stoga je moguće, kada to zahtijevaju potrebe pacijenata, u procesu razvoja iterativno dodavati i prilagođavati nove funkcionalnosti.

Kako potrebe pacijenata nisu statične, već se tijekom obrade mogu dinamički mijenjati, i programiranje mora biti adekvatno fleksibilno. To zahtijeva agilno programiranje i modularni sustav pri čemu je potrebno zadovoljiti i tehnološke potrebe.

Prilagodljiv specifičnim ciljevima

Drugi aspekt našeg modularnog programiranja je da nudimo sustav otvorenog sučelja. Novu računalnu opremu ili nove funkcionalnosti, npr. praćenje očima ili dodatne tjelesne biosenzore, moguće je jednostavno ugraditi u postojeći biomehanički tjelesni model pacijenta.

Jedna od studija kaže da okruženje virtualne stvarnosti uključuje i motivira pacijente bolje od terapija u uobičajenim okruženjima. Veće sudjelovanje u prilagodljivim vježbama u vidu igre dovodi i do poboljšanja terapeutskog iskustva. 

Programska oprema CUREO^® obuhvaća različite module koji se nadograđuju jedan na drugi, mogu se proširivati i adresiraju specifične ciljeve rehabilitacije. Pojedine terapeutske setove i aplikacije za igru na različitim stupnjevima sposobnosti moguće je kombinirati fleksibilno i primjereno pacijentu.

1. Maggio, M. G. et al. (2019)
2. Dascal, J. et al. (2017)

Korisnici uobičajenih sustava virtualne stvarnosti često se žale na slabost i bolest putovanja. Razlog tome su tehnološke manjkavosti pa i nedostatak medicinskog iskustva kod dizajnera igara.

Pri tehničkom razvoju sustava CUREO^® prvenstveno su se poštovale neurofiziološke podloge pacijenata te je tako stvoren sustav iznimno male latencije (vremenskog odmaka) između opažanja i kretnje. 

Uz malu latenciju do veće motivacije

CUREO^® je za imerzivno iskustvo bez vrtoglavice optimizirao praćenje kretnji kao i njihov prikaz. Tako su kretnje ruke ili glave prenesene neposredno u virtualno događanje. Dodatna je prednost jedinstvena brzina povratne informacije pacijentu. Programska oprema CUREO^® tako nudi visokoučinkovit sustav povratnih informacija za stimulacije pri kojima je vrijeme od ključnog značaja.

Brojne studije spominju veliki značaj tačne povratne informacije pri vježbama u virtualnoj stvarnosti. Uvažavanje latencije pri takvim povratnim informacija stoga je presudno za uspješnost terapije. Mala latencija povećava suradnju i motivaciju pacijenata. 

1. Zimmerli, L. et al. (2013)
2. Cooper, N. et al. (2018)
3. Waltemate, T. et al. (2015)

Avatar je utemeljen na biomehaničkom modelu kretanja koji se prati u realnom vremenu.

Upotreba avatara u okruženju virtualne stvarnosti bila je predmet istraživanja brojnih svrha upotrebe uključujući rehabilitaciju kretanja i neuroregulaciju.

Utvrđeno je da slika avatara priprema motorički sustav za optimalan odaziv pri čemu se primjenjuje iskušani pristup zrcalne terapije. Izvještaji kažu da avatari poboljšavaju postignuća i angažiranost pacijenta.

1. Lopez, C. E., & Tucker, C. S. (2017)
2. Karamians, R. et al. (2020)